Jadransko more, uski poluzatvoreni bazen u središnjem Sredozemlju, jedno je od najvažnijih područja za očuvanje morskih kornjača. Njegova bogata biološka raznolikost, specifični okolišni uvjeti te kombinacija plićaka i dubljih dijelova čine ga idealnim staništem za više vrsta kornjača u različitim fazama njihova životnog ciklusa.
Tri vrste kornjača u Jadranu
Izvan sezone razmnožavanja, Jadran posjećuju tri vrste morskih kornjača:
Glavata želva (Caretta caretta) – najčešća u Sredozemlju
Zelena želva (Chelonia mydas)
Sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea)
Ove vrste koriste Jadransko more kao hranilište, migracijsko područje ili razvojno stanište, ovisno o vrsti i životnoj dobi.
Sjeverni Jadran – plitko hranilište s visokim rizikom
Sjeverni Jadran, s prosječnom dubinom od 35 m (maksimalno oko 100 m), posebno je značajno
stanište za mlade i odrasle glavate želve. Upravo je ovaj dio Jadrana najopasniji za morske kornjače.
Posebno su kritična područja Istre, Lošinja, Zadra i Šibenika što je djelomično povezano s gustoćom naseljenosti i turizmom.
Južni Jadran – razvojni koridor za mlade jedinke
Za razliku od sjevera, južni Jadran ima značajnu ulogu kao oceansko razvojno područje za mlade morske kornjače, osobito one koje dolaze iz grčkih gnijezdilišta. Ovo čini Jadransko more ključnim dijelom širih migracijskih puteva u Sredozemlju.
Glavne prijetnje morskim kornjačama
Istraživanja su identificirala tri glavne prijetnje:
Ribolov, posebno kočarenje i ribolov parangalom.
Sudari s plovilima, posebno u prometnim priobalnim zonama
Nagla izloženost hladnoći (cold stunning), osobito tijekom zimskih mjeseci.
Što učiniti ako vidite ozlijeđenu kornjaču?
Ako pronađete ozlijeđenu ili nasukanu morsku kornjaču, odmah nazovite broj 112. Kornjača će dobiti potrebnu veterinarsku skrb i liječenje te će biti prevezena u Akvarij Pula ili Plavi Svijet na Lošinju na daljnji oporavak.
dr. sc. Željko Mihaljević
